Prelazak frikcionih materijala kvačila sa azbestnih na bezazbestne prvenstveno je vođen zdravstvenim rizicima i ekološkim propisima; Materijali bez azbesta sada su postali industrijski standard.
Materijali na bazi azbesta nekada su bili široko korišćeni zbog niske cene i odlične otpornosti na toplotu i habanje. Međutim, azbestna vlakna se mogu ispustiti u zrak tokom habanja; kada se udišu, mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih stanja, kao što su azbestoza i rak pluća. Počevši od 1970-ih, razvijene zemlje u Evropi i Sjevernoj Americi donijele su zakone za postupno ukidanje azbesta, a Evropa je 2005. godine uvela potpunu zabranu proizvoda koji sadrže azbest. U Kini, nacionalni standard za "Automobilske kočione obloge" (GB 5763), prvi put objavljen 2003. godine, izričito je zahtijevao da se dodatno koristi za pojačan u kasnijim revizijama standarda.
Postoje dva primarna pristupa zamjeni azbesta: prvi uključuje korištenje metalnih vlakana za stvaranje "polumetalnih" ili "niskometalnih" frikcionih materijala; drugi koristi organska ili neorganska vlakna, kao što su aramidna, staklena ili keramička vlakna. Danas su ekološki prihvatljivi materijali bez azbesta – uključujući i one na bazi biljnih ili sintetičkih vlakana – postali glavni izbor za tarne obloge kvačila. Sveobuhvatni trend industrije favorizuje lagane materijale otporne na visoke temperature i nisko trošenje, dok je porast novih energetskih vozila uveo još strože zahtjeve za otpornost na trenutne udare momenta.
🔄 Evolucija
- Rano istraživanje:Početni materijali uključivali su pamuk, pamučnu tkaninu i kožu; međutim, njima je nedostajala toplinska otpornost i bili su skloni ugljenisanju na visokim temperaturama.
- Era azbesta:Godine 1897. izumljen je frikcioni materijal na bazi azbesta u Velikoj Britaniji. Nudeći odličnu ravnotežu između performansi i cijene, postao je industrijski standard, omogućavajući kvačila da prenose više razine obrtnog momenta.
- Rast svijesti o zdravstvenim i ekološkim pitanjima:Nakon potvrde zdravstvenih opasnosti povezanih s azbestom, zapadne zemlje počele su zabranjivati njegovu proizvodnju 1970-ih, primoravajući industriju da traži alternative.
- Alternative bez azbesta:Razvoj u Kini počeo je relativno kasno; tek 1989. godine zemlja je počela sa uvođenjem materijala bez azbesta – prvenstveno polumetalnih jedinjenja – iako su oni u početku zaostajali za onima iz razvijenih zemalja i po obimu proizvodnje i po kvalitetu.
- Savremeni standardi:Ulaskom u 21. vek, domaća preduzeća su pojačala istraživanje i razvoj, što je dovelo do široko rasprostranjenog prihvatanja ekološki prihvatljivih materijala bez azbesta (kao što su kompozitna vlakna i keramička vlakna). Na globalnom nivou, tržišna penetracija ovih alternativnih materijala porasla je sa 65,8% u 2020. na 73,4% u 2025. godini.
🧪 Ključni alternativni materijali
- Polumetalni materijali:Prvi materijali koji su zamijenili azbest; sadrže 30-50% metalnih vlakana. Iako nude dobru otpornost na toplinu, imaju tendenciju da budu bučni i uzrokuju značajno trošenje potisne ploče.
- Materijali od kompozitnih vlakana:Oni uključuju aramidna, staklena ili keramička vlakna, nudeći visoku žilavost, malu težinu i odličnu otpornost na visoke temperature.
- Materijali od keramičkih vlakana:Poznat po izuzetnoj otpornosti na visoke temperature i stabilnim performansama trenja; obično se koristi u vozilima visokih performansi ili trkaćim automobilima.
- Ekološki prihvatljivi materijali bez azbesta:Oni koriste biljna ili sintetička vlakna kako bi u potpunosti zamijenili azbest. Oni su u skladu sa ekološkim propisima i trenutno predstavljaju glavni izbor na tržištu.







